Kada su sa željom da zarade sredstva za život sebi i svojim porodicama krenuli na rad u Azerbejdžan, 33 državljanina BiH nisu ni slutili da će postati žrtve trgovinom ljudima. Preko posrednika su zaposleni kao privremeni građevinski radnici za kompaniju SerbAz, oduzeti su im pasoši i boravili su u prljavom i neuslovnom smještaju među stotinjak drugih radnika.

“U to vrijeme, trgovina ljudima nije bila u tolikoj mjeri prepoznata te nismo ni imali saznanja da smo ustvari bili trgovani. Nismo znali da je rukovodstvo te firme na nama ostvarivalo enormni profit, a nas držalo u nehumanim uslovima, te u velikoj mjeri kršilo osnovne principe poslovanja i osnove ljudskih prava”, kaže Marko Tamindžija iz Udruženja “Novi početak”, osnovanog na inicijativu nekoliko radnika-migranata koji su u periodu od 2005-2009 godine odlazili na rad u Azerbejdžan:

“Udruženje smo osnovali vođeni idejom jednakosti, borbe za ostvarivanje naših prava i za idejom sveobuhvatne pomoći svim građanima BiH koji se nalaze u sličnim situacijama. Bazični cilj bio je koordinacija između oštećenih građama i advokata u Azerbejdžanu, a kako su se ubrzo javili brojni slični slučajevi, naše djelovanje na teritoriji BIH postaje savjetodavno”.

Dugogodišnja borba za prava preživjelih žrtava trgovine ljudima organiziranih kroz Udruženje “Novi početak” dodatno je konkretizovana nakon ostvarene saradnje sa Međunarodnim forumom solidarnosti MFS-EMMAUS. Kroz projekat “Jačanje kapaciteta preživjelih žrtava trgovine ljudima i službenika podrške”, u okviru USAID-ovog Programa podrške zaštiti ljudskih prava INSPIRE Udruženje je dobilo značajnu podršku i “vjetar u leđa”: 

“Iskustvo koje MFS-EMMAUS posjeduje, trajnost i istrajnost, prepoznatljivost kod domaćih i inostranih partnera je vrijedno divljenja, te je naš izbor njih za glavnog partnera u borbi protiv trgovine ljudima samo logičan redoslijed događaja. ‘Novi početak’ je nakon godina mirovanja i stagniranja ponovo upisan u mapama onih koji uzimaju aktivnu ulogu u borbi protiv trgovine ljudima, te je prepoznata kao jedina NVO koja u svom članstvu ima bivše žrtve trgovine ljudima”, kaže Marko Tamindžija, podcrtavajući kako su MFS-EMMAUS i USAID/INSPIRE trenutno od velikog značaja za njih:

“Ono što mi želimo poklapa se sa onim što nam MFS-EMMAUS i USAID/INSPIRE omogućavaju, a prvenstveno se odnosi na osposobljavanje rukovodstva ‘Novog početka’ sa načinima vođenja, podizanje nivoa operativnosti i funkcionalnosti Udruženja, pisanja i traženja projekata, kao i na činjenicu da se radi na rješavanju naše internet platforme koja je  u današnjem vremenu veoma značajna za prepoznavanje i identifikaciju kako potencijalnih slučajeva trgovine ljudima, tako i za upoznavanje šire javnosti sa našim ciljevima i aktivnostima”, kaže, dodajući kako je vizija Udruženja svijet u kojem nema trgovine ljudima ni radne eksploatacije: 

„Želimo stvoriti društvo u kojem svaki pojedinac ima priliku za slobodan, dostojanstven i siguran život. Kroz naš rad, želimo postati lideri u pružanju podrške preživjelim trgovine ljudima te promociji ljudskih prava i pravde. Naša dugoročna vizija je inkluzija osoba sa preživjelim iskustvom u sve nivoe odlučivanja o državnim strategijama i planovima u borbi protiv trgovine ljudima“, dodaje.

Važnost podrške preživjelim žrtvama trgovine ljudima, ali i službenicima za podršku žrtvama, ističe i Amela Efendić, direktorica Ureda Sarajevo MFS-EMMAUS, koji realizira projekat “Jačanje kapaciteta preživjelih žrtava trgovine ljudima i službenika podrške”:

“Projekat koji trenutno provodimo sastoji se iz dvije komponente, jedna je fokusirana na rad sa preživjelim žrtvama trgovine ljudima, koji su okupljeni oko Udruženja “Novi početak”, jedinog takvog udruženja u BiH trenutno, i koje su formirali ljudi koji su preživjeli trgovinu ljudima. Drugi segment je fokusiran na izgradnju kapaciteta službenika za podršku u sudovima i tužilaštvima u BiH, koji pružaju podršku uglavnom djeci, ali i drugim svjedocima-žrtvama tokom sudskih procesa”, pojašnjava, dodajući kako je, kad je prva komponenta u pitanju, podrška jačanju kapaciteta “Novog početka” važna kako za njih, tako i za sve žrtve trgovine ljudima kojima će oni u budućnosti moći pružiti adekvatnu podršku:

“Naš cilj je da im pružimo podršku u organizaciji oko Udruženja, da im pružimo psihološku podršku, da im pomognemo da se što bolje organizuju, kako bi oni mogli prvo da adekvatno traže svoja prava, drugo - da kažu šta se njima desilo kako bi spriječili da se drugima desi isto, i doprinijeli prevenciji trgovine ljudima u ovoj zemlji, a niko to ne može bolje od njih”.

Svojim djelovanjem i radom u Udruženju će raditi na kreiranju i realizaciji kampanja kojima će svoje poruke podijeliti sa osobama koje su u riziku, reći im na šta da ne nasjedaju prilikom traženja posla i na taj način doprinijeti u spašavanju života mnogih ljudi koji traže posao, pri čemu kroz projekat dobijaju konkretnu podršku od EMMAUSA:

“Pružićemo im podršku u uspostavi Udruženja, registrovani su ali pred njima je puno posla, i uz nas će ih podržati još neke organizacije. Podržaćemo ih u izradi web platforme na kojoj će moći da pozivaju ljude, ne samo iz slučaja SerbAz, nego i druge preživjele žrtve da se okupe oko Udruženja, da od Udruženja oni dobiju podršku, da se sastaju komuniciraju, razmjenjuju traume, dogovaraju se šta je najbolje za naredni period i pokrenu inicijative”, dodaje, podcrtavajući kako će kroz projekat članovi i članice Udruženja naučiti i kako bolje pisati projekte, kako da zagovaraju i traže svoja prava, da rade na prevenciji, budu aktivniji i podižu svijest građana, pa i da neki od njih dobiju zaposlenje u Udruženju ili negdje drugo:

“Potrudićemo se da im pomognemo da se uključe u sve segmente državnog referalnog mehanizma kako bi se čuo njihov glas. Da znaju šta da rade kada se tu uključe, koji je zakonodavni okvir i kako mogu doprinijeti njegovom mijenjanju, sve ono gdje bi oni mogli dati svoj glas i time poboljšati situaciju”.

Kada je druga komponenta projekta koja je fokusirana na izgradnju kapaciteta službenika za podršku u sudovima i tužilaštvima u BiH, Amela Efendić kaže kako je njihovo osnaživanje od krucijalnog značaja: za bolju i kvalitetniju podršku žrtvama i svjedocima:

“Važno je da službenice i službenici budu osposobljeni da pruže što bolju podršku i svjedocima krivičnog djela trgovine ljudima. To je bitno jer trenutno najveći broj žrtava čine djeca s kojima je rad specifičan i za šta imamo posebno zakonodavstvo, posebne sobe za ispitivanje djece-svjedoka. Želimo da napravimo neke pomake na bolje i u te svrhe planiramo uraditi i jedan priručnik. Postoji jedan priručnik koji je ranije radio UNICEF i koji je podrška žrtvama i svjedocima raznih krivičnih djela, rad ćemo dijelom zasnovati na tom priručniku, nećemo se ponavljati i duplicirati, nego ćemo otići korak dalje i obzirom na specifičnosti krivičnog djela trgovine ljudima fokusirati se na djecu i to krivično djelo”, kaže, dodajući kako su rezultati ove komponente Projekta također već vidljivi:

“Nedavno smo imali slučaj iz Tuzle gdje imamo prvu veliku presudu od 72 godine za trgovinu ljudima, gdje je za toliku presudu bilo najznačajnije upravo to što su ljudi koji su pružali pravnu pomoć i podršku svjedocima uradili jedan sjajan posao, tako da su žrtve-svjedoci u tom krivičnom postupku bili dobro pripremljeni za svjedočenje, jer su uslovi u krivičnom postupku za žrtve tako surovi, i tako nerealni i uz svu traumu koju imaju jednostavno ne uspijevaju dati adekvatno svjedočenje”.

U okviru Programa podrške zaštiti ljudskih prava USAID/INSPIRE, EMMAUS je uspješno realizirao i projekat "Proaktivan pristup sprečavanju trgovine ljudima u BiH" koji se bazirao na sve nepolicijske službenike, sve profesionalce iz državnog referalnog mehanizma, nevladine organizacije uz opću javnost u BiH, uključujući i potencijalne žrtve trgovine ljudima.

“Naš doprinos ogledao se kroz specifičnu izgradnju kapaciteta kroz praktične TTX obuke koje se zasnivaju na konkretnim studijama slučaja koje se analiziraju u sitne detalje i gdje se proberu akteri koji učestvuju na analizi i kroz živu diskusiju do izražaja dolazi angažman svih profesionalaca iz institucija - od sudije, tužioca, do policajca, centara za socijalni rad, centara za mentalno zdravlje, nevladinih organizacija, ljudi koji upravljaju skloništem… Obuhvaćeni su svi akteri koji su u sklopu državnog referalnog mehanizma, a koji čine jednu strukturu koja pruža asistenciju žrtvi od početka do kraja procesa”, navodi Amela Efendić, pojašnjavajući zbog čega je fokus bio upravo na proaktivnom pristupu:

“U svim obukama željeli smo da pokažemo kako sve institucije trebaju i mogu izaći iz svog uobičajenog okvira djelovanja, a da opet ostanu unutar zakonskih nadležnosti. Da ne trebaju biti reaktivni i samo djelovati kad se nešto desi, već da budu proaktivni. Da se sa 25 godina reaktivnog pristupa, gdje se identifikuje žrtva, smjesti u sklonište, i radimo sve da joj pomognemo, radi i na prevenciji tog krivičnog djela time što ćemo ne samo raditi kampanju koja će podići svijest i pojasniti mehanizme koje imaju na raspolaganju da prijave taj zločin, nego i da institucije rade proaktivno, da ih pronalazimo, da ih animiramo prije nego se nešto desi, i da na kraju znaju prepoznati te slučajeve”.

Iz MFS-EMMAUS-a kažu kako su zadovoljni jako velikim odzivom, da su premašili sve postavljene indikatore, ali i ostvarili dodatne saradnje uključivši druge donatore i iskustva i dokumente proizađe iz ranijih projekata:

“Imali smo sreću da smo istovremeno s ovim projektom realizovali drugi projekat koji podržava Evropska komisija, u okviru kojeg smo mogli raditi i obuku policijskih službenika kao vrlo važnog segmenta državnog referalnog mehanizma. U dogovoru sa oba donatora dobili smo saglasnost da i njih kroz taj projekat uključimo u obuke, i na kraju imali sveobuhvatnu priču. Kroz jedan od ranijih projekata USAID-a prvi put nakon 20 godina razvili smo minimalne standarde za asistenciju žrtvama trgovine ljudima koje je usvojilo Vijeće ministara BiH i predstavljaju jedan od obavezujućih dokumenata za sve institucije uključene u referalni mehanizam, tako da smo sve obuke radili i po tim standardima”.

Važan segment projekta bio je i sveobuhvatna kampanja, kako u tradicionalnim medijima, tako i u online prostoru preko svih raspoloživih platformi i kanala MFS-EMMAUS na društvenim mrežama, kako bi se doprlo i do djece i mladih, svih onih koji su u riziku da postanu žrtve.

“Sve smo stavili u pogon i imali smo odlične rezultate s milionskim reakcijama, a zabilježili smo i pristupe iz drugih zemalja regiona, koje i treba da vidi tu kampanju jer ovdje imamo i žrtava iz susjednih i drugih zemalja. Zbog toga je bitno da je kampanja imala i regionalni karakter”, kaže Amela Efendić, dodajući kako je, osim što je bila upućena ciljnim skupinama, kampanja imala i zagovarački dio koji je bio kampanja za sebe:

“Taj dio je bio usmjeren na donosioce odluka i nevladine organizacije da se što više uključe u zagovaranje, i za prava žrtava, s naglaskom na uspostavu fonda za kompenzaciju žrtava, nakon čega su se stvari pokrenule i formirana je radna grupa. Bilo bi možda neumjesno da kažem da je to samo zbog te kampanje, ali smo sigurno doprinijeli tome jer smo imali zagovaračke aktivnosti za uspostavu radne grupe, kao i izgradnju kapaciteta NVO-a u zagovaranju za prava žrtava i razne druge aktivnosti”.

Međunarodni forum solidarnosti MFS-EMMAUS već dugi niz godina kao jedan od najvažnijih fokusa svog djelovanja upravo ima sprečavanje trgovine ljudima i podršku žrtvama, i na projekte koje realizuju ne gledaju kako nešto što ima svoj početak i kraj realizacije, nego kao dijelove i segmente sveukupnog procesa borbe.

“U sklopu programa sprečavanja trgovine ljudima od 1999. realizujemo projekte koji su podržani od strane raznih donatora. U fokusu svega što radimo jesu oni zbog kojih sve to radimo – ljudi, osobe, žrtve trgovine ljudima, i uvijek će biti”, govori Amela Efendić o organizaciji, sa žaljenjem konstatujući kako je podrška institucija žrtvama trgovine ljudima s godinama sve manja:

“Frustrirajuće je da idemo unazad. Međunarodne organizacije nam zaista pružaju podršku godinama u ovoj borbi, ali jednostavno nije više red da se sve bazira na tome. Nakon 24 godine smo zatvorili naše sklonište za žrtve trgovine ljudima, i ono je zatvoreno zbog nebrige nadležnih državnih institucija za njih i za cijeli proces borbe protiv trgovine ljudima. Prije tri godine smo alarmirali nadležna ministarstva, rekli im da smo u teškoj situaciji i da ne možemo više da finansiramo sklonište i nije bilo odgovora. Prošle godine smo ponovo razgovarali s njima, ništa se nije promijenilo, i više nismo imali izbora”, kaže Amela Efendić, pojašnjavajući kako je ovo sklonište sa kapacitetom od 80 mjesta bilo jedno od najvećih skloništa takve vrste u svijetu:

“Biću neskromna, ali naše Sklonište je bilo jedino u državi izgrađeno u skladu sa evropskim standardima i normativima, kvalitet usluga u Skloništu je bilo u skladu sa standardima i trudili se da taj standard nametnemo drugima jer su i nutritivne vrijednosti ishrane i sve ostalo imalo visok standard – jednim dijelom jer od 2007. imamo i TUV, odnosno ISO standard za posebne kategorije među kojima i žrtve trgovine, i bili smo jedina organizacija koja je bila ovlaštena smještati dječake i odrasle muškarce. Smještali smo i dječake i djevojčice, žene i muškarce, i strane državljanke i državljane, tako da smo bili sve zaokružili”.

Gašenjem skloništa, žrtve trgovine ljudima našle su se u nezavidnom položaju, s obzirom da trenutni kapaciteti koje pruža nekoliko nevladinih organizacija nisu dovoljni ni adekvatni:

“Posebno je poražavajuće da su izmještanjem iz našeg skloništa razdvojene pojedine porodice, djeca su razdvojena i mahom smještena u domove za nezbrinutu djecu gdje je neadekvatan smještaj za žrtve trgovine ljudima koje tu ne treba da budu, i općenito smo trenutno u poziciji da nakon identifikacije novih žrtava nemamo gdje da ih smjestimo, ili će ih ova država smjestiti u neadekvatan smještaj”, pojašnjavaju iz EMMAUS-a, dodajući da se ne žele predati, te da ipak postoji nada da će se sklonište ponovo otvoriti:

“Imali smo veliku podršku Federalnog ministarstva rada i socijalne politike iz kojeg su htjeli da pomognu finansijski ali nije bilo zakonskog uporišta jer žrtve trgovine ljudima nisu kategorija tog ministarstva, pa postoji mogućnost da dobijemo podršku za smještanje žrtava porodičnog nasilja. S obzirom da žrtve porodičnog nasilja i žrtve trgovine ljudima ne bi trebalo da borave zajedno, do sada smo izbjegavali taj način finansiranja, ali sklonište je jako veliko, i vjerujemo da ga možemo po spratovima podijeliti kako bismo omogućili da žrtve ne dolaze u kontakt. Pokušaćemo da na taj način ostvarimo dodatno finansiranje, eventualno ponovo otvorimo sklonište i pružimo dodatni kapacitet za novoidentificirane žrtve trgovine ljudima”.