“Dok sam prosila, otac me nazvao i rekao da ima vijest za mene – da se udajem. Imala sam tada 14 godina. Došao je po mene, i odveo me kući. Pred kućom su bili neki nepoznati ljudi. Rekla sam da neću da se udam, da školu trebam da završim. Taj stariji čovjek za kojeg su me udali je rekao ‘šta ima veze škola, vidi te kako si lijepa i zgodna’. Morala sam pristati”, jedna je od potresnih stvarnih priča žrtava trgovine ljudima ispričane kroz kampanju “Glas žrtava trgovine ljudima”.

Kampanju provodi Centar ženskih prava Zenica kroz projekat “Jačanje kapaciteta institucionalnih aktera u sistemu zaštite za bolji položaj i ostvarivanje prava žrtava trgovine ljudima” u okviru USAID-ovog Programa podrške zaštiti ljudskih prava INSPIRE.

“Kroz kratke filmove pričamo lične priče korisnica našeg servisa za žrtve trgovine ljudima, zasnovane na stvarnim događajima. Prva koju smo prezentirali putem naših kanala na društvenim mrežama imala je ogromne reakcije i s gotovo 200.000 pregleda doprla do mnogih”, kaže Selma Badžić, projektna asistentica u Centru ženskih prava Zenica.

Dodaje kako su filmovi realizirani u saradnji sa Dron.ba i JU Kulturno-sportski centar Kakanj čiji su mladi glumci i glumice omladinske scene interpretirali uloge žrtava:

“To je i za njih bilo jedno izazovno i teško iskustvo. Kroz rad na tome i sami su počeli da na drugačiji način razmišljaju o tom problemu, da primjećuju potencijalne žrtve trgovine ljudima u svom okruženju. Filmovi su okosnica kampanje, i biće korišteni na svakoj edukaciji za socijalne radnike i pravnike, kao i na stručnim forumima i svakoj našoj javnoj prezentaciji, i nastaviće da žive nevezano za trajanje projekta – ovo je program, i ovo je za sve!”.

Kampanja je, pojašnjava, dio spomenutog projekta koji je, kao i ranije okončan projekat “Iskorak ka dobrim praksama u zaštiti prava žrtava trgovine ljudima” također podržan kroz USAID/INSPIRE, u najvećoj mjeri usmjeren ka direktnoj podršci žrtvama i potencijalnim žrtvama trgovine ljudima, kao i profesionalcima koji im pružaju podršku.

“Aktuelni projekat se “naslonio” na postavku, temelje i rezultate prethodnog, odnosi se na jačanje institucionalnih mehanizama za bolju podršku žrtvama, ali je i dalje je dijelom fokusiran na segment besplatne pravne pomoći i psihološke podrške, tu su i dalje mobilni timovi i posjete”, kaže, pojašnjavajući kako Centar prati slučajeve trgovine ljudima širom BiH u kojima su žrtve najčešće djeca i žene, pružajući im svu moguću podršku tokom teških sudskih procesa kroz koje prolaze.

Aida Ćosić, koordinatorica Odjela za besplatnu pravnu pomoć i psihološku podršku, pravnica i advokatica, do sada je radila u 31 slučaju sa žrtvama trgovine ljudima, od čega su u 27 slučajeva žrtve djeca. Jedan od postupaka na kojem rade već duže vremena još uvijek je u toku:

“U okviru postupka pružamo besplatnu pravnu pomoć i psihološku podršku. Već dvije godine smo uključene u taj predmet, od trenutka kad su djeca smještena u sigurnu kuću. Pružamo im pomoć, pripremamo ih za sudski postupak na način da im objasnimo, jezikom koji djeca razumiju, šta taj postupak znači, koja su njihova prava, šta da očekuju i kako izgleda ročište na koje treba da odu”, priča Aida, ističući kako je sve otežalo zatvaranje sigurne kuće koju vodi MFS Emmaus, također jedan od partnera USAID/INSPIRE-a, a koju su bili primorani zatvoriti nakon što nisu dobili adekvatnu podršku sistema:

“Nakon zatvaranja sigurne kuće djeca su na drugim lokacijama, i zajedno sa našom terapeutkinjom idem u redovne posjete i imamo redovnu komunikaciju s njima. Šest djevojčica, maloljetnih sestara sada su razdvojene i to mi jako teško pada. Tri sestre su u jednoj, druge tri u drugoj sigurnoj kući. Njima je sve to teško, ne vide se, čuju se telefonom, nemaju mogućnost video-poziva”.

U ovom, i svim sličnim slučajevima, ključna je podrška bez koje bi, pojašnjava Aida, bilo upitno kakav bi iskaz dali kada dođu na sud i kako bi to uticalo na krajnju sudsku odluku.

“Za sudski postupak se pripremaju tako što s njima razgovaramo, ni u jednom momentu im ne govorimo šta da kažu na sudu činjenično, nego djeca nakon par odlazaka i opuštajućih razgovora prepoznaju kada je neko iskren, steknu povjerenje, i mi njima kažemo gdje će ići, s kim će sve razgovarati, razgovaramo o tome kako se osjećaju, objasnimo da svojim riječima ispričaju šta se desilo, da ne smiju govoriti nešto što se nije desilo, da ne smiju lagati. Objasnimo im da u svakom momentu mogu tražiti pauzu, da mogu tražiti da im donesu vode, ako nešto ne razumiju da slobodno kažu da nisu razumjeli i traže pojašnjenje”, kaže, potcrtavajući kako je u dosadašnjim slučajevima posebno važno da niko od djece nije odustao od svjedočenja:

“Otišli su spremni i otprilike su znali kako će izgledati to ispitivanje. Važno je da nemaju strah, da su rasterećeni, i da znaju da neće vidjeti počinitelje, da nema potrebe da se plaše i da su zaštićeni. Njima je važno kad odu na sud da znaju da ne mogu vidjeti tog čovjeka, da ih on ništa neće pitati, već isključivo sudija i to kroz opušten razgovor. Sve je prilagođeno njima i ostavljen im je prostor da ispričaju ono što hoće. Njihovi iskazi su od krucijalne važnosti za donošenje presude. Svo vrijeme imaju i psihološku podršku koja im je vrlo potrebna.”.

Iz Centra za ženska prava posebno ističu segment naknade nematerijalne i materijalne štete, koji nažalost nerijetko bude zapostavljen tokom samog procesa, a žrtve ostaju bez jednog od temeljnih prava:

“Žrtve treba da podnesu prijedlog za ostvarivanje imovinsko-pravnog zahtjeva, i po zakonu bi taj prijedlog u njihovo ime, ako nemaju nekog punomoćnika, trebao da izjavi tužitelj. U ovim predmetima je potrebno još u fazi istrage obaviti medicinsko vještačenje oštećenih na okolnosti pretrpljenih trauma kao posljedice događaja kojima su bili izloženi – da li imaju umanjenje opće životne aktivnosti, duševne bolove, strahove. U praksi je uočeno da se to vještačenje često ne vrši u toj fazi istrage, tako da je i u tom dijelu naša uloga neprocjenjiva.”, pojašnjava Aida, posebno potcrtavajući koliko je važno da se zahtjev realizira tokom samog postupka, a ne kroz kasnije upućivanje na parnicu:

“Ako nakon svega što su preživjeli kao žrtve, i tokom samog procesa sud njih na kraju ponovo uputi na parnicu, tu ponovo imate retraumatizaciju. Problem je kako će tamo proći, većina ih nema i ne može priuštiti advokata. Kada ste u parničnom postupku pretpostavlja se i da ćete vidjeti počinitelja, jer on ima pravo da dolazi na sud. To podrazumijeva da ponovo pričate svoju priču, da vas neko ponovo vještači, i sve to ponovo preživljava, i zbog toga je posebno bitno da se taj zahtjev riješi unutar krivičnog postupka”, kaže Aida, potcrtavajući značaj psihološke podrške koju žrtve imaju tokom trajanja postupka:

“Sam boravak u sigurnoj kući im teško pada, na primjer grupa djece iz jednog predmeta je bila dvije godine u sigurnoj kući, i trebamo im objasniti da su oni tu zbog njihove sigurnosti, da nisu ništa loše uradili. Važno je da shvate da znamo da im nije lako tu, ali da mi svi zajedno radimo, da smo udruženi i da smo tu da njima pomognemo”.

Selma Badžić potcrtava kako je od suštinske važnosti uključenje pravne i psihološke podrške žrtvama od prvog koraka:

“Važno je odmah se povezati s njima, uspostaviti odnos povjerenja. Pojasniti im najjednostavnijim mogućim jezikom šta to znači, šta ih očekuje, šta će u kojoj fazi i u kojem momentu biti pitani. Jer oni apsolutno nemaju percepciju šta je to sud, sudija, tužilac, ko su ti ljudi koji će ih ispitivati, tako da je to od samog početka od ključne važnosti”.

Govoreći o značaju naknade štete, prisjeća se kako je po prvi put ishodovana 2019. godine u jednom od predmeta trgovine ljudima, što je, dodaje,  otvorilo vrata za dalje i priliku da to ne ostane samo izolovani slučaj, već da naknada nematerijalne štete postane svakodnevna sudska praksa u sudovima širom BiH:

“To je prvi slučaj u BiH gdje je dosuđena naknada materijalne štete u potpunosti, i ta presuda je poslužila kako temelj. Uvijek je postojao izgovor da ukoliko se taj zahtjev rješava u okviru krivičnog postupka, da ga to odugovlači. To je glavna teza, i to do sada nije bila toliko praksa i upravo naš rad je korak ka tome da se takva teza apsolutno dekonstruiše”, pojašnjava Selma Badžić.

“Nije da promjene nisu moguće – jesu! Evo dokazali smo da jesu, sarađivali direktno sa institucijama, sa psihologinjama. Htjeli smo da budemo inicijatori, da doprinesemo širenju svijesti i dekonstruisanju mita da je to nešto što ne može”, dodaje.

Osim direktnog rada sa žrtvama kojima se pruža besplatna pravna i psihološke pomoć, tokom prvog ciklusa podrške Centru ženskih prava kroz USAID/INSPIRE, održane su brojne konsultativne sesije, kao i niz od sedam foruma širom BiH, koji su uključili oko 90 profesionalaca iz pravosuđa, socijalne i zdravstvene zaštite:

“To su ustvari bila stručna savjetovanja kako i na koji način se pripremiti za proces traženja naknade štete za žrtve trgovine ljudima, ali je fokus bio kako to ostvariti u okviru krivičnog postupka. To je važno jer sud često kaže kako nije bilo dovoljno elemenata za imovinsko-pravni zahtjev, i stranku uputi na parnicu. Bilo je tu više zaključaka, vrlo konstruktivnih i konkretnih, o tome šta može konkretno da se unaprijedi, da se promijeni ta praksa”, pojašnjava Selma.

“Svi ti prijedlozi, uz našu praksu, iskustva i rezultate u radu sa žrtvama i potencijalnim žrtvama trgovine ljudima, sumirani su u jedan vodič namijenjen upravo profesionalcima. Vodič nudi i pregled prakse u BiH, kako raditi na zaštiti žrtava trgovine ljudima, kako imati bolji pristup i odnos, te kako iskoristiti sve moguće pravne mehanizme kako bi se osigurala zaštita žrtava trgovine ljudima”.

Planirani okrugli stol povodom Evropskog dana borbe protiv trgovine ljudima 18. oktobra 2023. , dodaje, prerastao je u Konferenciju Zaštita žrtava trgovine ljudima u migracionim tokovima” sa gotovo 50 učesnika i učesnica:

“Uključili smo eminentne predavače i predavačice i analizirali kompletan mehanizam kad govorimo o socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti i pravosuđu, te predstavili ono što smo napravili krčeći put prethodne dvije godine kroz sesije i konsultacije, nuđenje servisa i stalnu komunikaciju sa svim mogućim akterima širom BiH gdje se vodi ili je u pripremi krivični postupak. Svi su se odazvali i podržali, i događaj je privukao veliku pažnju šire javnosti”

Uz spomenutu Kampanju “Glas žrtava trgovine ljudima”, i kontinuiranu podršku žrtvama i potencijalnim žrtvama na terenu, projekat u drugoj fazi podrške kroz USAID/INSPIRE pojačan fokus stavlja na jačanje kapaciteta institucionalnih aktera u sistemu zaštite za bolji položaj i ostvarivanje prava žrtava trgovine ljudima:

“Na temelju preporuka sa foruma uočena je potreba da se i dalje radi na edukaciji i senzibiliziranju socijalnih radnika, ali i pravnika pri centrima, odnosno zavodima za besplatnu pravnu pomoć širom BiH. Centri za socijalni rad su neizostavna spona u predmetima u kojima su maloljetne žrtve trgovine ljudima. Zbog odnosa starateljstva, među prvima su koji reaguju u slučajevima kada su djeca žrtve trgovine ljudima. Zato je važno da među svojim kapacitetima imaju osobu koja će biti spremna da se proaktivnije uključi u pripremu imovinsko-pravnog zahtjeva, i daljnju komunikaciju i sve što je potrebno da bi taj zahtjev bio uspješno realiziran”, kaže Selma Badžić.

“Zato ćemo uz brojne aktivnosti organizirati i stručno savjetovanje, da radimo zajedno na pripremi imovinsko-pravnog zahtjeva”, dodaje, posebno potcrtavajući značaj promjene svijesti kako javnosti, tako i profesionalaca u sistemu, kada su u pitanju krivična djela vezana uz trgovinu ljudima:

“Bitno je da profesionalci u sistemu budu svjesni težine krivičnog djela trgovine ljudima, i šta to sve predstavlja, da tu ništa nije tradicionalno, i da trgovina ljudima nisu samo trafficking i seksualne eksploatacija, već i svi drugi oblici eksploatacije ljudi za rad, djece za prosjačenje, maloljetničke brakove… Potrebno je promijeniti pristup da nije tradicija nego krivično djelo, da nije običaj i “desilo se”, nego da u svakom konkretnom predmetu svaki od aktera uradi sve što može i što je u njihovoj nadležnosti”.